Trudnoća, plodnost i bolesti štitaste žlezde

/, Ginekologija, Interna medicina/Trudnoća, plodnost i bolesti štitaste žlezde

Trudnoća, plodnost i bolesti štitaste žlezde

2019-04-04T14:58:08+02:00

Piše: prof. dr Ljiljana Todorović Đilas
 
Poznato je da su bolesti štitaste žlezde najčešće endokrinološke bolesti, a po zastupljenosti polova žene 5 – 10 puta češće obolevaju od muškaraca, što se odnosi i na decu. Najčešće su u pitanju mlade žene te se otuda i nameće problem plodnosti i mogućnosti rađanja. Ovi problemi posledica su poremećaja funkcije štitaste žlezde, smanjene funkcije (hipotireoidizam) ili povećane (hipertireoidizam). Nekada je funkcija štitaste žlezde u normali samo je visok titar antitireoidnih antitela (najčešće TPO), koji takođe može biti uzrok navedenih problema.
 
U hipotireoidizmu devojčica uočava se kašnjenje puberteta, kasnija pojava prve menstruacije, a kod odraslih žena češće neredovni ciklusi, problemi steriliteta ili pojava češćih spontanih pobačaja.
U hipertireoidizmu takođe se javljaju poremećaji menstruacinog ciklusa, najčešće neredovni i produženi ciklusi, ređe učestala krvarenja, a u vreme graviditeta češći spontani pobačaji, prevremeni porođaj komplikovan preeklempsijom.
 
Na velikim studijama i medicinskim statistikama dokazano je da se navedeni problemi javljaju i kod žena sa normalnom funkcijom štitaste žlezde, ali sa visokim titrom antitireoidnih antitela. Posebno se dovode u vezu spontani pobačaji i sterilitet u ovih žena.
 
LEČENJE
trudnocaHipotireoidizam se leči tzv supstitucionom terapijom (Tivoral,Euthyrox,Letrox). Najbitnije je da se primenom ove terapije održavaju hormoni štitaste žlezde u normali u vreme začeća ali i sve vreme trudnoće. Najveća greška je prekinuti terapiju u trudnoći. Posebno su osetljiva prve 3 meseca, tzv organogeneza, kada se insistira na idealnoj regulaciji, kada TSH mora biti ispod 3, praktično 2,5. Posle porođaja u vreme dojenja takođe je neophodna dalja terapija. U vreme trudnoće obavezne su kontrole jednom mesečno za prva tri meseca.
 
Hipertireoidizam se leči tzv tireosupresivnim lekovima (lekovi koji blokiraju sintezu hormona štitaste žlezde Tiastat,Thyrozol,PTU). Najbolje je za začeće sačekati momenat remisije/izlečenje odnosno zalečenje/ kada je moguće ukinuti terapiju bar za prva 3 meseca. Ukoliko se bolest pogorša u vreme trudnoće moguće je lečiti svim navedenim lekovima u maloj dozi, ali prednost se daje PTU koji najmanje prolazi preko posteljice na plod. U vreme dojenja istom leku se daje prednost jer manje prelazi u majčino mleko.
 
Mogućnost lečenja antitireoidnih antitela je diskutabilna, prema najnovijim izveštajima najbolje rezultate daje primena tbl. Selena u dozi od 200 microg dnevno.
 
U zaključku bismo naglasili, da se radi o hroničnim oboljenjima štitaste žlezde, da sve žene sa poremećajem ili oboljenjem štitaste žlezde mogu da rađaju, ali da im je za to neophodna stručne pomoć endokrinologa u timskom radu sa ginekologom. U današnje vreme navedena oboljenja ne smeju uticati na kvalitet života obolelih, nego da uz stručnu pomoć sve ove osobe moraju imati pun porodični i profesionalni život.