Tumori štitaste žlezde otkrivanje i lečenje

/, CZLŠ članci, Interna medicina/Tumori štitaste žlezde otkrivanje i lečenje

Tumori štitaste žlezde otkrivanje i lečenje

2022-09-13T12:20:00+02:00

Piše: Prof dr Ljiljana Todorović-Đilas, internista endokrinolog

Učestalost tumora štitaste žlezde relativno je retka u odnosu na druge, međutim ono što ih karakteriše jeste veća učestalost u dece i osoba mlađe životne dobi. Dele se na benigne (dobroćudne) i maligne (zloćudne). U benigne spadaju adenomi, folikularni i papilarni. Značajno se ne razlikuju od benignih nodusnih struma.

MALIGNI TUMORI ŠTITASTE ŽLEZDE

Relativno su retki i na velikim svetskim statistikama njihov udeo među ostalim malignim tumorima je od 0,4 do 1,0%. U žena su dva puta češći nego u muškaraca.
Razlikuje se nekoliko kliničkih oblika, tzv.. DOBRO DIFERENTOVANI KARCINOMI (papilarni i folikularni), potiču od epitelskih ćelija štitaste žlezde i najčešće, ako se na vreme dijagnostikuju i operišu, dolazi do trajnog izlečenja, odnosno prognostički su dobri. Takođe folikulskog porekla je i karcinom Hurthle ćelija, koji je sličan folikularnom karcinomu.
Za dobro diferentovane tumore karakterističan je spor rast, a širenje se dešava kod papilarnog karcinoma najčešće limfogeno (u regionalne limfne čvorove vrata), a kod folikularnog hematogeno (putem krvi u druge organe najčešćepluća, kosti).
Od parafolikularnih „C“ ćelija stvara se tzv. Medulski karcinom koji se javlja kao porodično oboljenje u oko 20% slučajeva (nasleđuje se autosomno dominantno) i daleko češće kao pojedinačni sporadični oblik neuzrokovan genetski. On luči kalcitonin, te je to ujedno i specifičan tumorski marker za ovu vrstu tumora.

NEDIFERENTOVANI (ANAPLASTIČNI) KARCINOM

Prognostički je veoma loš, ima agresivan lokalni rast, koji umanjuje značaj metastaza i čini ga često inoperabilnim. Najčešći tip tireoidnog karcinoma je papilarni karcinom, obuhvata više od 75% obolelih, folikularni
karcinom od 10 – 30%, medulski 3 – 12%, nediferentovani čine do 20% od svih tireoidnih karcinoma.

TUMORI NEEPITELNOG POREKLA

Najčešće se javljaju LIMFOMI, ređe drugi tumori, a moguće su i metastaze drugih udaljenih tumora. Za limfome je opšte prihvaćena činjenica da se najčešće javljaju u postojećoj Hashimotovoj strumi, a nekada i de novo kao primarni tumor.
UZROK: kao i u ostalih malignih tumora, uzrok je uglavnom nepoznat. Pridaje se značaj ranijem zračenju vratne regije, posebno u dečijem dobu, prevelikom izlaganju joda, pa i radioaktivnog. Nakon poznate havarije nuklearne elektrane u Černobilu, u Ukrajini je registrovana velika učestalost tireoidnog karcinoma u dece (u raspadu je bila i velika količina radioaktivnog joda). U svakom slučaju ne mogu se zanemariti ni genetski činioci za nastanak tireoidnog karcinoma.

PARAMETRI KOJE TREBA IMATI U VIDU KOD SUMNJE NA TIREOIDNI KARCINOM

– Anamneza: zračenje tireoideje u detinjstvu
– Brz rast tvrde strume (posebno solitarnog čvora)
– Životna dob (ispod 30 i preko 60 godina)
– Čvorovi muškarca češće maligni nego u žena
– Tvrda, nepokretna, loše ograničena struma, gubitak pokretljivosti Adamove jabučice
– Opipljive limfne žlezde vrata
– Bolovi koji zrače u predeo uva, potiljka sa iste strane
– Promuklost, kod velikog tumora stridorozno disanje
– Smetnje pri gutanju

DIJAGNOSTIKA

– Procena funkcionog stanja štitaste žlezde (T4, T3, TSH)
– Tireoidna antitela (Anti TPO i antitireoglobulinska)
– Kalcitonin (jedini je tumorski marker za medulski karcinom)
– Tireoglobulin nije značajan za donošenje dijagnoze, nego samo u postoperativnom periodu za otkrivanje recidiva
– Ultrasonografija i ciljana aspiraciona punkcija opisane promene pod kontrolom ultrazvuka je metoda izbora u dijanostici tumora
– SCINTIGRAFIJA. Morfofunkciona metoda samo u slučaju sumnje na hiperfunkcioni nodus
– RTG traheje i jednjaka, za procenu kompresije na okolne organe
– CT i/ili MRI (kompjuterizovana tomografija i magnetna rezonanca) samo u slučaju ogromne strume, retrosternalne, koja se proširila iza grudne kosti
LEČENJE: DOBRO DIFERENTOVANI tumori operacija, totalna tireoidektomija (hirurško odstranjenje cele štitaste žlezde)
Posle operacije najčešće se daje i TUMORSKA DOZA RADIOAKTIVNOG JODA, čiji je cilj uklanjanje eventualnog zaostalog tireoidnog tkiva.
NEDIFERENTOVANI samo zračna terapija i palijativne medicinske mere,
LIMFOMI : HIRURŠKO lečenje i primena hemioterapije
Posle operativnog lečenja bolsnici ostaju doživotno na supstitucionoj terapiji preparatima hormona štitaste žlezde (L -Thyroxin Na)

Zaključak:

– Najčešći maligni tumori su dobro diferentovani (papilarni i folikularni)
– Pravovremenom dijagnostikom i operacijom postiže se potpuno izlečenje
– U dijagnostici malignih tumora, metoda izbora je ultrazvuk i punkcija pod kontrolom ultrazvuka
– Jedini specifični tumorski marker je Kalcitonin u krvi, ali samo za dijagnozu medulskog karcinoma
– Specifični tumorski marker za ostale maligne tumore ne potrebi postoji
– U donošenju odluke za operaciju potrebno je analizirati sve parametre (klinički pregled, ultrazvuk, aspiracionu punkciju i citodijagnostiku, po potrebi scintigrafiju i RTG traheje i jednjaka), tako da je neophodan timski rad lekara različitih profila.

ISKUSTVA NAŠIH PACIJENATA KOD KOJIH JE OTKRIVEN TUMOR ŠTITASTE ŽLEZDE MOŽETE PROČITATI OVDE